Kako počinju sve više da se druže sa svojim vršnjacima, na jedan određen način adolescenti menjaju svoje odnose sa porodicom. Ali to ne znači obaveznu pobunu protiv roditelja. Adolescent je u stanju da postane nezavisniji od svoje porodice bez svađa i ostalih neprijatnosti. Kognitivno i psihološki, adolescenti su istovremeno u stanju da ispolje i ljubav i poštovanje prema svojim roditeljima i osećanja prema svojim vršnjacima. U stvari, novi prijatelji pomažu separaciju od roditelja, kao i formiranje identiteta kroz širi kontekst socijalnih odnosa u koje stupaju.
Izvori adolescentnih iskustava su biološke, kognitive i psihološke promene koje se dešavaju tokom tih godina. Kao što smo već u jednom od tekstova navodili, biološki razvoj adolescenata je univerzalan, nudeći jasne karakteristike koje čine razliku između detinjstva i adolescencije; ali varijacije u nastupanju ovih promena zahtevaju individualna prilagođavanja. Slično tome, kognitivni razvoj nudi univerzalni oblik formalnog operacionaog mišljenja (formalne operacije su poslednji stadijum kognitivnog razvoja), uz postojanje individualnih razlika kada se ono postiže.
Psihosocijalni razvoj je takođe sličan za sve adolescente. Univerzalni zadaci tokom ovog perioda su:
- Formiranje jasnog identiteta;
- Separacija od porodice;
- Komunikacija sa vršnjacima;
- Priprema za formiranje sopstvene porodice;
- Razvoj vidljivog socijalnog i ličnog identiteta koji će sintetisati lične karakteristike uz prihvatljivu socijalnu ulogu.
U postizanju svih ovih zadataka, takođe, postoje velike individualne razlike, a otežavajuća okolnost je ta što ne postoji jasno definisano socijalno prepoznavanje statusa odraslog kao i vreme kada se to dostiže. Dobro prilagođen adolescent bio bi onaj koji postiže i razume sve razvojne norme, koga roditelji podržavaju kada je to potrebno, ali mu isto tako dozvoljavaju i da se osamostali.
Reference:
Bojanin, S., Popović Deušić, S. (2012.) Psihijatrija razvojnog doba
Tekst priredila: Mirjana Markovic, psiholog