ISTORIJA SON-RISE PROGRAMA
Son-Rise Program napravili su Barry Neil Kaufman i Samahria Lyte Kaufman kad je njihovom sinu Ronu dijagnostikovan autizam. Iako su im savetovali da smeste Rona u neku instituciju zbog njegovog “beznadežnog, doživotnog stanja”, Kaufmanovi su umesto toga osmislili jedan inovativni kućni program fokusiran na dete u pokušaju da dopru do svog sina. Jedinstveni program Kaufmanovih, koji je značio potpuno odstupanje od postojećih metoda lečenja, preobrazio je Rona od nemog, povučenog deteta s količnikom inteligencije manjim od 30 u veoma komunikativnog, društveno interaktivnog mladića s količnikom inteligencije skoro jednog genija.
Bez ikakvih tragova svoga ranijeg stanja, Ron je diplomirao na prestižnom univerzitetu Brown University , a zatim postao direktor jednog obrazovnog centra za školsku decu. Trenutno obučava porodice i pojedince u Američkom centru za lečenje autizam. Nakon objavljivanja knjige bestselera Son-Rise (sada s novim naslovom Son-Rise: Čudo se nastavlja) i filma pod naslovom Son-Rise: Čudo ljubavi, koji je dobio nagradu NBC-TV, Kaufmanovi su bili preplavljeni zahtevima za pomoć.
Odazivajući se na te zahteve, Kaufmanovi su osnovali The Option Institute i Američki centar za lečenje autizma u Massachusettsu, gde rade Son-Rise Program od 1983. godine.
PRINCIPI SON-RISE PROGRAMA
- Mogućnosti vašeg deteta su neograničene. Niko ne može, pa čak ni najbolji stručnjak, da predvidi šta će dete postići a šta neće. Niko ne zna koji su stvarni kapaciteti deteta.
- Motivacija, a ne ponavljanje ključ je svakog učenja. Mnoge klasične metode primenjuju se tako što jednostavno posednu dete i nastoje da ga nauče beskonačnim ponavljanjem. Umesto toga Son-Rise otkriva jedinstvene motivacije svakog deteta koje koristi da decu nauči veštinama koje su im potrebne za učenje. Na taj način se postiže da dete spremno učestvuje u aktivnostima, da se duže vreme zadržava na jednoj aktivnosti i da generalizuje veštine.
- Autizam nije poremećaj u ponašanju. To je poremećaj odnosa i interakcije. U svojoj srži autizam je neurološki problem gde deca imaju poteškoće u uspostavljanju kontakata i povezivanju s ljudima oko sebe. Većina njihovih takozvanih problema u ponašanju potiče iz ovoga nedostatka kontakta. Zbog toga se metode Son-Rise programa koje su dinamične, pune oduševljenja i orijentisane na igru u tako velikoj meri fokusiraju na socijalizaciju i izgradnju dobrog odnosa. Naravno, cilj je da roditelji uživaju u svom detetu, i da dete uživa u njima.
- Stereotipna ponašanja deteta imaju veliko značenje i vrednost. Tvorci Son-Rise programa naglašavaju da morate imati poštovanje prema svojoj deci i da ih prihvatite takve kakvi jesu. To je ono što omogućava da se premosti onaj jaz koji odvaja njihov svet od našeg čineći nešto smelo i neobično. Umesto da ih zaustavljamo, mi se pridružujemo detetovim repetitivnim, isključivim i ritualističkim ponašanjima, njihovim, kako oni iz centra kažu *“izmima”. Time izgranujemo dobar odnos i vezu, platformu za sveukupno buduće obrazovanje i razvitak. Učestvovanje sa detetom u tim ponašanjima olakšava kontakt očima, društveni razvoj i uključivanje drugih u igru.
*Reč “izam” (engl. “ism”) koju koriste u Son-Rise centru definiše se kao isključivo, samo-stimulirajuće,
ritualističko i repetitivno ponašanje. Oni je koriste umesto termina “stereotipije”, jer zvuči manje pežorativno.
U Son-Rise centru smatraju da je roditelj detetu najveća pomoć. Svedoče o tome da su imali prilike da rade sa mnogim profesionalcima koji su pružali svesrdnu podršku, bili veoma brižljivi i uslužni, ali ipak nisu videli ništa što bi bilo jednako snazi roditelja. Niko se drugi ne može izjednačiti s roditeljima u nenadmašivoj ljubavi, dubokoj požrtvovnosti, dugoročnom opredeljenju i svakodnevnom iskustvu sa svojim detetom. Stoga nastoje da osposobe roditelje. U stvari, oni mnogo svoga vremena i truda troše na pružanje obuke roditeljima o uspostavljanju odnosa, na slušanje onoga što imaju da kažu, i na obučavanje roditelja veštinama koje su im potrebne da pomognu svojoj deci kao što niko drugi ne može. Pomažu roditeljima da budu samosvesni voditelji i učitelji programa vlastitog deteta.
- Dete može napredovati u pravom okruženju. Većina dece unutar spektra autizma izložena je velikom broju distrakcija( stimulusa koji im odvlače pažnju npr: zvukovi iz okruženja i dr.) koje mnogi od nas uopšte ne primećuju. U centru se uči kako da se stvori optimalno okruženje za učenje tako da se distrakcije eliminišu, a interakcije olakšaju. Osim toga, ova radionica, odnosno igraonica, drastično smanjuje “povuci-potegni” borbe za kontrolu koje koče napredak i korisnu interakciju, utirući tako put ne samo za progresivno učenje nego i za slast interakcije za kojom roditelji žude.
- Roditelji i profesionalci su najuspešniji ako se osećaju prijatno sa detetom, optimistično u pogledu sposobnosti svoga deteta, i puni nade u pogledu budućnosti svoga deteta . Često se roditeljima daju prognoze koje su zastrašujuće i negativne. Kaže im se ono što njihova deca nikad neće postići i nikad ne mogu imati. U centru su mišljenja da niko nema pravo da kaže roditeljima ono što njihovo dete ne može postići. Oni pomažu roditeljima da se fokusiraju na svoj odnos i da povrate svoj optimizam i nadu. Pomažu im da vide potencijal u svojoj deci, a da onda “traže zlato”. Osim toga, profesionalcima često nisu data sredstva, smernice ili podrška koja im je potrebna kako bi pomogli deci s kojom rade, pa moraju da se nose sa raznim pritiscima. Takođe se i njima nudi jedinstvena perspektivu odnosa koja im omogućava da se osećaju puni energije i kao da se naoružani odličnim alatima da pomognu svojim učenicima.
Son-Rise Program može se uspešno kombinovati sa drugim dopunskim terapijama kao je terapija senzorne integracije i druge…Son-Rise Program je osmišljen tako da bude prilagođen potrebama svakog deteta. Kada se uključe i primene dodatne terapije koristeći principe Son-Rise Programa, interakcija je još uspešnija nego kad se koriste pojedinačno. Za neke pristupe, koji sadrže principe i tehnike suprotne principima Son-Rise Programa, utvrđeno je da umanjuju efikasnost programa i zbunjuju dete.
KAMEN TEMELJAC PRAVILNOG STAVA
Vezivanje kroz prihvatanje
Pokažite detetu da ga volite i prihvatate. Odnos ljubavi i prihvatanja temelj je na kojem se grade sve interakcije i programi.
Ne sudite detetu. Nemojte ocenjivati ponašanje deteta kao loše ili dobro, pogrešno ili ispravno, dolično ili nedolično.
Koristite tri E.* U svim seansama se koriste energija, uzbuđenje i entuzijazam. Ova tri E postoje u engleskom, ali ne i u našem prevodu (Energy=energija, Excitement=uzbuđenje, Enthusiasm=entuzijazam, oduševljenje).
Postanite “radosni detektiv”. Ostavite po strani pretpostavke o osećajima i mislima dece i
posmatrajte ih sa pojačanom osetljivošću. Tražite detalje koji će vam pomoći da shvatite njihovo ponašanje i rutine, budite im korisniji, pridružite im se i pomozite im u učenju.
Budite prisutni. Umesto “šta ako?” ili “ono što je bilo” fokusirajte se na “ ono što jeste”. Bez žaljenja za prošlošću ili straha za budućnost, osećaćete se prijatnije sa decom, bićete kreativniji, zabavniji i dostupniji.
Budite zahvalni za sve ono što vaše dete čini – za svaki odgovor i pokušaj interakcije, ma koliko god on izgledao malen. Neka vaša zahvalnost bude opipljiva i vidljiva, a produbite je proslavom.
Sreća je izbor. Naša osećanja nisu proizvod događaja iz okoline. Ona su određena unutrašnjim događajima – naši sudovima, interpretacijama, verovanjima i odlukama.
NAPOMENA: Nije moguće prevarati dete tako što ćete se pretvarati da ste ga prihvatili ako to zaista niste. Nije korisno pretvarati se da ne sudite detetu pa da vam to služi kao strategija za izazivanje promene.
Reference:
Autisam Treatment Center of America
Tekst priredila: Sanela Raičević, dipl.defektolog logoped
Centar pruža i usluge online savetovanja putem Skype za decu i roditelje iz unutrašnjosti i inostranstva.