Rapidno sistematsko istraživanje: Uticaj socijalne izolacije i usamljenosti na mentalno zdravlje dece i adolescenata tokom pandemije COVID-19

Free PMC article

Autori: Maria Elizabeth Loades, Eleanor Chatburn, Nina Higson-Sweeney, Shirley Reynolds, Roz Shafran, Amberly Brigden, Catherine Linney, Megan Niamh McManus, Catherine Borwick, Esther Crawley

Predmet istraživanja: Da bi se suzbilo i kontrolisalo širenje zaraznog virusa COVID-19, širom sveta se nužno uvodi socijalna izolacija. Cilj ovog sitaživanja bio je da se ustanov šta se zna o tome kako usamljenost i mere suzbijanja virusa utiču na menatlno zdravlje dece i adolescenata.

Metod: Za ovaj rapidan pregled pretraženi su članci u bazama ,,MEDLINE’’, ,,PSYCHINFO’’ i ,,Web of Science’’ koji su objavljeni u periodu 1. 1. 1946 – 29. 3. 2020. Deo od 20% članaka je dvostruko proveren pomoću unapred definisanih kriterijuma, a 20% podataka je dvostruko ispitan radi doslednosti informacija.

Rezultati: 83 članaka (80 studija) je ispunjavalo kriterijume za uključivanje u istraživanje. Od njih, 63 studije govore o uticaju socijalne izolacije i usamljenosti na mentalno zdravlje prethodno zdrave dece i adolescenata (n = 51,576; srednja starost 15,3 godine); 61 studija je bila opservaciona; 18 njih je bilo longitudinalno i 43 studije su studije preseka koje ispituju usamljenost kod dece bez simptoma depresije ili anksioznosti. Jedna od ovih studija je bila retrospektivno istraživanje nakon pandemije. Dve studije su procenjivale intervencije. Postoji veliki rizik od pristranosti u studijama, iako su longitudinalne studije imale bolji metodološki kvalitet. Socijalna izolacija i usamljenost uticali su na povećanje rizika od depresije, a verovatno i ankisioznosti, od perioda kada je usamljenost merena, pa sve do 0.25 – 9 godina kasnije. Koliko dugo je usamljenost trajala, bilo je u većoj vezi sa simptomima mentalnog zdravlja nego sa intezitetom doživljaja usamljenosti.

Zaključak: Deca i adolescenti su u većem riziku od depresije i anksioznosti tokom sprovođenja izolacijskih mera i nakon njihovog završetka. Ovi rizici se mogu povećati ako se izolacija produži. Gde je moguće, kliničke službe bi trebalo da pruže preventivnu podršku i ranu intervenciju i da budu spremne za porast mentalnih problema među adolescentima i decom.

Tekst priredila: Mina Gojak, student psihologije