Istaknuto Roditelji

 Razvod roditelja i odvajanje od jednog roditelja

Razgovor o razvodu sa decom

Kada jednom odlučite razvesti se ili razdvojiti, dobro bi bilo objasniti situaciju vašoj deci. Iako nije uvek moguće, obično je najbolje da kao roditelji svojoj deci odluku o razvodu ili rastajanju ispričate zajedno i odjednom. Ako porodica ima više dece, savet je da sva deca budu prisutna zbog osećaja da mogu pružiti podršku jedni drugima. Najbitnija stvar je da svoju decu uverite da ih i dalje volite i da razvod nije njihova krivica. Savete prilagodite uzrastu, zrelosti i ličnosti vaše dece. Deca će postavljati puno pitanja je poželjno je da se pripremite unapred. Prva pitanja će biti vezana za razlog rastavljanja i mogu biti kao što je pitanje „zašto se ne volite više? i sl. Nije dobra ideja podeliti detalje razvoda sa decom, ali je ok naglasiti da se više ne slažete, da ste pokušali sve da biste prevazišli određene razlike ali da se odnos ipak promenio, kao i da je ovo najbolja odluka za celu porodicu. Deca, posebno mlađa, želeće da znaju kako će razvod uticati na njihov život, školu i ostale obaveze. S obzirom da ovu odluku donosite zajedno, pre saopštavanja deci, predočite im kakav bi bio plan (ukoliko je to moguće, naravno); ko će se birnuti o njima, gde će živeti, ko će voziti u školu, razvoziti na treninge i sl. pored neprestnanog uveravanja dece da ih oboje volite kao roditelji, neophodno je da im jasno stavite do znanja da je vaša odluka konačna (ukoliko zaista jeste), ne ostavljajte nikakvu lažnu nadu što bi izgledalo da bi deca mogla poprave situaciju.

Kako razvod može da pogodi decu?

Iako razvod različito utiče na svako dete, postoje neke uobičajene reakcije u detinjstvu na stresni porodični događaji kao što su: dezorganizacija – deca mogu imati više poteškoća da slede smernice, da se drže određenih zadatka, da konstruktivno rešavaju probleme ili da koristite dobro rasuđivanje; regresija – deca mogu „napraviti korak unazad “u svom nivou zrelosti. Mlađa deca mogu da se vrate na nivo piškenja u krevetu ili da pričaju “bebeći”, a mogu i biti više “lepljivi”, da se ne odvajaju od jednog roditelja (nekad i oba); acting out – deca mogu biti prkosna do ispoljavanja ekstremnog ponašanja kao što su tantrumi; fizički simptomi – mogu se žaliti na simptome poput glavobilje, stomačnih bolova ili grčeva u mišićima. Takođe, mogu se ispoljiti promene u navikama ishrane, spavanja ili vršenja nužde.

Da biste im pomogli sa ovim simptomima potrebno je razumevanje i strpljenje. Ukoliko je neki od ovih simptoma duže vreme prisutan, obavezno je javiti se pedijatru.

Kako da pomognete svojoj deci u toku razvoda?

Uzrast do tri godine

Deca uzrasta do tri godine verovatno neće razumeti razvod, ali mogu reagovati na promene u svom okruženju. Na primer, novorođenče koje je naviklo na telesnu pažnju (misli se na umirivanje, unutkavanje) od strane oba roditelja podjednako, verovatno će osetiti nedostatak jednog od roditelja kada ovaj ode. Takođe, beba može biti u stanju da oseti stres ili gnev kod ljudi oko sebe njih. Kao rezultat toga, dete može početi da reaguje sa strahom ili teskobom prema drugim ljudima, i/ili može imati probleme sa hranom i/ ili spavanjem. Pomoć na ovom uzrastu možete pružiti na sledeći način: pridržavajte se detetovih dnevnih rutina što je više moguće (za najmlađe ovo je najvažniji savet); održavanje redovnog kontakta sa oba roditelja; postanite svesni kako vaše svađe ispred deteta utiču na njega; smanjite situacije u kojima se sukobljavate dok je dete u okolini. Vas dvoje ste odrasle osobe, ne ono; kada je proces razvoda u toki provodite više vremena sa decom dok rade neke njihove, prijatne aktivnosti, to im daje osećaj sigurnosti; obavestite vaspitače da se razvodite, neka vas obaveštavaju u vezi ponašanja deteta u vrtiću. To će i vama pomoći da ispratite reakcije malog deteta i da mu pružite odgovarajući emotivni i ponašajni odgovor.

Predškolci

Deca uzrasta od tri do pet godina imaju ograničeno razumevanje šta znači razvod i kako to može uticati na njihov život. Predškolci su egocentrični, što znači da verovatno veruju u to da je  razvod njihova krivica. Kao i mlađa deca i predškolci su osetljivi na neprijateljstvo i stres oko sebe- a oni često mogu biti i više osetljiviji i imati izraženije emocionalne promene. Predškolci su skloni acitng out-u, naglim ispadima besa kada se osete nesigurnim. Takođe, primećena je i regresija u ponašanju, bebeći govor, insistiranje na maženju i sl. Pomoć na ovom uzrastu možete pružiti tako što ćete otvoreno da komunicirate sa decom o njihovim osećanjima. Često možemo da otkrijemo da oni imaju pogrešna osećanja u vezi razvoda, da imaju pogrešne zaključke u vezi samog razvoda i razloga za razvod ili rastavljanje; može se desiti da na ovom uzrastu deca imaju pogrešne ideje o tome šta će se desiti nakon tog rastanka roditelja; sve to i još mnogo toga mogu dovesti do konfuzije a na vama je da otkrijte to kod dece otvorenim razgovorima,  kao i da otklonite njihove strahove i osporite njihove zablude o svemu što ih u datom momentu brine. Verovatno je da će postojati promene u ponašanju dece kao što su agresija, ljutnja, tuga ili depresija i one mogu biti znaci da dete otežano prihvata razvod. Ostanite dosledni u obećanjima, održavajte ih. Obavestite vaspitače ili učitelje da imaju uvid kroz šta deca prolaze. Ukoliko deca imaju fizičke tegobe duže vremena, obratite se prvo pedijatru.

Školarci

Deca školskog uzrasta  mogu pokazati skoro iste strahove  i strepnje kao i mlađa deca. Kod dece ovog uzrsata postoje strahovi da ćete ih vi ili vaš bivši partner napustiti, takođe,  mogu verovati da su oni uzrok razvoda dok školska postignuća deteta u toku ili odmah nakon razvoda mogu da padnu. Da biste pomogli detetu u ovom periodu povedite računa da deca održavaju redovne kontakte sa roditeljem koje nema starateljstvo. Pratite školske zadatke ( i ovde važi da obavestite nastavnike o situaciji), pratite rasploženja vezana za školsko gradivo i zamolite učitelje da i oni to isto rade, da biste bili u toku sa promenama raspoloženja i promenama u ponašanju kako biste na vreme reagovali ukoliko za to bude potrebe. Ponekada je u redu da oba roditelja zajedno sa decom ovog uzrasta razgovaraju o starateljstvu nad njima jer ona tako stiču utisak da imaju neku vrstu kontrole. Nikada ih nemojte pritiskati da odaberu stranu, moraju znati da ste im oboje podjednako na raspolaganju i da ih volite. Po potrebi, potražite pomoć psihologa.

Predtinejdzersko doba i tinejdzeri

Razvod posebno može uticati na adolescente. Adolsecenti se posebno oslanjaju na sigurnost i stabilnost u svom domu u period kada se razvija njihova nezavisnost i osećaj odgovornosti. Nekada tinejdzeri koji dožive razvod roditelja mogu brinuti o vlastitoj sposobnosti za uspostavljanje trajnih odnosa u budućnosti. Adolescenti, takođe iskazuju ljutnju, agresiju, tugu ali i veoma izraženo depresivno stanje. Oni mogu da se povuku i osame u odnosu na prijatelje i porodicu i sve to može biti signal da imaju poteškoća sa suočavanjem sa razvodom roditelja. Obavezno razgovarajte o razvodu sa njima. Oni nisu mali i verovatno su i ranije posumnjali da problem u porodici postoji a možda su i nešto pogrešno protumačili što ih uvodi u stress i skrivene anksioznosti. Neka adolescent bude aktivno uključen u odluku o starateljstvu ukoliko je to moguće. Adoelscenti su skloni rizičnom ponašanju (kao što su upotreba alkohola i droge) u toku razvoda, njihova emocioalna previranja to što su izloženi ekstremnom stresu mogu biti iskušenja za eksperimentlno, rizično ponašanje i zato je opreznost roditelja neophodna. Pratite školska postignuća. Laganiji padovi su normalni dok veći i dugotrajniji mogu ukazati na dublje probleme te s toga potražite profesionalnu pomoć. Takođe, ukoliko se pak sami ne snađete sa decom ovog uzrata, potražite pomoć psihologa.

 

Izvor:

Helping Children Cope With Divorce or Separation

Tekst prevela i priredila: Mirjana Marković, psiholog

Centar pruža i usluge online savetovanja putem Skype za decu i roditelje iz unutrašnjosti i inostranstva

 

 

You Might Also Like