Roditelji su često u dilemi da li je potrebno potražiti pomoć za svoje dete i u odnosu na to neki od roditelja dodatno osećaju krivicu da li se prema svojoj deci ponašaju adekvatno. Pojavljivanjem psiholoških problema kod dece kroz istoriju često je bilo okarakterisano kao krivica roditelja pa čak i od strane stručnjaka kao što je to bio slučaj u Kanerovoj studiji u kojoj je učestvovalo jedanaestoro dece sa autizmom, gde je Kaner na kraju studije u odeljku za komentare…
Istaknuto
Separaciona anksioznost je česta emocija kod dece. Osnovna karakteristika separacione anksioznosti je izražen strah od odvajanja od roditelja ili drugih osoba kojima je dete privrženo. Ukoliko ova vrsta anksioznosti ometa dečije svakodnevno funkcionisanje govorimo o poremećaju separacione anksioznosti. Kada je poremećaj separacione anksioznosti u pitanju njega karakteriše izrežena anksioznost pri svakom pokušaju odvajanja deteta od roditelja ili drugih bliskih osoba. Kada dete ima izraženu separacionu anksioznost ono pokazuje nerealnu zabrinutost za bezbednost voljene osobe koja je praćena strahom deteta da…
Agresivno ponašanje moze biti oblik „nespretnog uspostavljanja kontakta“, može da predstavlja apel kako bi se na taj način dobilo više pažnje; takođe, iza agresivnog ponašanja može stajati jednostavna provokacija. Agresija deteta može biti izraz bespomoćnosti deteta ili služiti brutalnom sprovođenju vlastitih interesa. U nekim slučajevima agresivnim ponašanjem deca žele dobiti identitet i razviti svest o sebi. Koliko god da su uzroci agresije u pojedinačnim slučajevima raznoliki, toliko su posledice jednoznačne: Agresivno ponašanje kod dece dugoročno dovodi do ograničavanja u ponasanju…
Prethodnih decenija biti adolescent pod stresom, imati emotivnih problema i iz tog razloga javiti se psihologu ili psihoterapeutu je bilo diskriminisano. Danas je sve više mladih koji bez ustručavanja traže pomoć stručnjaka. Kada si adolescent, odlučiti da potražiš pomoć za nešto kroz šta prolaziš nekada ume da bude teško. Često ta ideja i ne proistekne od same osobe već od roditelja, nastavnika ili druga. Nekada donošenje odluke da se potraži pomoć psihologa ili psihoterapeuta ne naidje na odobravanje okoline a…
Naziv adolescencija potiče od latinske reči adolescere sa značenjem preći u odraslo doba, odrasti. Adolescencija je bio-psiho-socjalni stadijum razvoja izmedju detinjstva i odraslog životnog doba. Predstavlja prelazni životni period koji se nastavlja na detinjstvo i počinje prvim znacima puberteta; završava se kada osoba dostigne odgovarajući nivo zrelosti i nezavisnosti. Prema tome, to je period prelaska iz nezrelosti detinjstva u zrelost odraslog doba. Uobičajno je da pubertet označava više telesne i fiziološke promene i traje tokom 11, 12 i 13. godine…




