U našem klasifikacionom dijagnostičkom sistemu ne postoje „fonološki poremećaji“ kao izolovana dijagnostička kategorija. Iako četvrta revizija dijagnostičkog i statističkog priručnika Američkog psihijatrijskog udruženja(DSM -4) 2010 godine izdvaja fonološke poremećaje kao zaseban entitet, 2013 godine DSM-5 klasifikacija ih ponovo pridružuje artikulacionim poremećajima. U dijagnostici se često greši u pogledu dece koja izgovaraju nepravilno samo nekoliko glasova i čiji se poremećaj govora po običaju svrstava u dijagnostičku kategoriju dislalija. S obzirom da fonološki poremećaji nisu retkost i da se u praksi veoma…
Deca