Kada si tinejdžer, postaješ svesniji šta drugi misle. Imaš utisak da postoji samo jedna „prava“stvar koju treba oblačiti i biti popularan, kao da uvek postoji pravilo šta treba da kažeš u određenom trenutku ili šta treba da uradiš. Baš kao da postoje pravila, tj. kao da postoje stvari koje ne bi trebalo da radiš- stvari koje bi mogle da te osramote ili da ti nekako umanje ugled, “skinu poene” kod prijatelja. Ovakvo razmišljanje može da te uvede u socijalnu anksioznost.…
Kako pomoći detetu koje ima problem socijalne anksioznosti?
Strahove treba odvojiti od anksioznosti i fobija. Strahovi predstavljaju nešto što se objektivno može posmatrati kao opasno, kao što su nasilni roditelji ili strujno kolo, pa izbegavanje takvih stvari se čini razumnim a reakcija može da bude obojena sa strahom. Sa druge strane ako neki objekat ili situacija nisu objektivno opasni onda se reakcija čini kao neadekvatna i može se nazvati kao anksioznost ili fobija. Deca nekada teško razlikuju stvarno od zamišljenog jer imaju limitirane kognitivne sposobnosti i reaguju anksioznošću…
Kada deca doživljavaju socijalnu (društvenu) anksioznost, ona se plaše situacija u kojima moraju da komuniciraju sa drugim ljudima i plaše se situacija gde bi bila u centru pažnje. Često su zabrinuta da će drugi misliti loše o njima ili da će ona (deca) uraditi nešto što je sramotno. Šta je socijalna anksioznost kod dece? Socijalna anksioznost uglavnom se viđa kod starije dece i tinejdzera, ali se može dijagnostikovati čak i kod dece na uzrastu od četri godine. Neki od znakova…