Tikovi su nevoljne, nagle, brze i repetitivne kretnje koje mogu biti motoričke (povezane sa pokretima pojedinih grupa mišića) ili vokalne. Karakterišu ih kratkotrajni napadi koji naizgled nemaju svrhu (APA 2013; Cohen i sar. 2013; Hebebrand 2011; Lewis 1996; Steinhausen 2010, Walkup i sar. 2010; WHO 1993). Ključna obeležja tikova uključuju:
- Sposobnost da se na kratko vreme inhibiraju.
- Inhibicija uzrokuje neugodu ili senzorički osećaj pre tika.
- Aktivno učešće je potrebno u sprovođenju tika.
- Tikovi su često visoko sugestibilni. ((Mills i Hedderly 2014.)
Tipično je za tikove je da mogu fluktuirati, odnosno stalno se menjaju (Steinhausen 2010)
Vremenski tok tikova
Tikovima prethodi neugodan predosećaj (senzomotorni fenomen sličan svrabom), osećaj napetosti, zatim realizacija tika, a nakon tika dolazi do umanjenja napetosti (koje traje od nekoliko sekundi do nekoliko minuta). Ovaj ciklus se stalno ponavlja (Lempp 2014). Neprijatnost pre realizacije tika je česta kod pacijenata, ali može izostati kod dece mlađe od deset godina. Pored senzoričkog predosećaja, može postojati i opšta somatska hipersenzitivnost (Cohen i sar. 2013).
Karakteristike tikova
Tikovi mogu biti napola voljni jer ih osoba ponekad može svesno potisnuti. Prema težini, tikovi se dele na lagane i teške; prema manifestaciji, mogu biti motorički ili vokalni; prema složenosti, mogu biti jednostavni ili složeni (Murphy i sar. 2013; Steinhausen 2010). Jednostavni motorički tikovi obuhvataju pokrete poput žmirkanja, grimasa ili zabacivanja glave, dok složeni motorički tikovi uključuju složene forme kretanja. Posebne forme tikova uključuju ehopraksiju (ponavljanje pokreta drugih) i kopropraksiju (opscene pokrete). Vokalni tikovi mogu biti jednostavni glasovi poput kašljucanja i lajanja, ili složeni, poput viknanja i zviždanja. Koprolalija označava izgovaranje opscenih reči, palilalija ponavljanje sopstvenih reči, a eholalija ponavljanje reči drugih.
Tikovi su često povezani s dosadom, sramom, lošijim samopoštovanjem i socijalnom izolacijom. Obično se pojačavaju pri stresu, veselju ili napetim situacijama, ali mogu nestati tokom spavanja. Genetsko nasleđe igra značajnu ulogu, jer su tikovi češći u porodicama gde već postoje slučajevi tikova (Bürgin 1993).
Danas se tikovi posmatraju kao spektar poremećaja. Na jednom kraju spektra su prolazni tikovi, dok na drugom kraju spektra je Touretteov sindrom.
Zastupljenost tikova kod dece
Prolazni tikovi su prisutni u 4 – 24 % školske dece, a hronični tikovi prisutni su u oko 1 – 4 % slučajeva (Hebebrand 2011; Lempp 2014; Lewis 1996), dok je Touretteov sindrom prisutan kod dece i adolescenata između 1 na 100 i 1 na 10 000 osoba. Više je prisutan kod dečaka nego kod devojčica (3 – 5 : 1) (Mattejat i Schulte-Markwort 2013).
Različiti poremećaji s tikovima (Modifikovano prema DSM-5 i MKB-10.)
Poremećaj s prolaznim (provisional) tikom
- Pojedinačni i/ili multipli motorički i/ili glasovni tikovi
- Trajanje je manje od jedne godine
- Početak je pre 18. godine života
- Poremećaj se ne može objasniti fiziološkim delovanjem supstancija (npr. kokain) ili drugim medicinskim stanjima (npr. Huntingtonova bolest, postinfektivni/postviralni encefalitis)
- Isključuje se Touretteov sindrom te poremećaj s hroničnim motoričkim ili glasovnim tikom
Poremećaj s hroničnim motoričkim ili glasovnim tikom
- Pojedinačni i/ili multipli motorički ili glasovni tik, ali nikako oba
- Mogu nastajati i nestajati, međutim, traju više od jedne godine od početka pojedinačnog tika C. Početak je pre 18. godine života
- Poremećaj se ne može objasniti fiziološkim delovanjem supstancija (npr. kokain) ili drugim medicinskim stanjima (npr. Huntingtonova bolest, postinfektivni/postviralni encefalitis)
- Isključuje se Touretteov sindrom. Dodatno se može specificirati da su samo motorički tikovi ili samo glasovni tikovi.
Touretteov sindrom
- Multipli motorički tikovi i jedan ili više glasovnih tikova (dakle oba), ne moraju postojati istovremeno
- Mogu nastajati i nestajati, međutim, traju više od jedne godine od početka pojedinačnog tika C. Početak je pre 18. godine života
- Poremećaj se ne može objasniti fiziološkim delovanjem supstancija (npr. kokain) ili drugim medicinskim stanjima (npr. Huntingtonova bolest, postinfektivni/postviralni encefalitis)
- /
U poremećaju s prolaznim tikom pojavljuju se kao jedan ili više njih, nedeljama i mesecima. Obično su tikovi motorički (glava, vrat, i gornji deo tela). Početak je tipičan između 3 i 10 godina. Obično su prognoze dobre. U poremećaju s hroničnim motoričkim ili glasovnim tikom dominira perzistencija više od 12 meseci. Touretteov sindrom dobio je naziv prema Georgeu Gillesu de la Tourette, koji ga je prvi opisao godine 1885 . Kod Touretteovog sindroma, tikovi tipično počinju u gornjem delu tela i imaju svoju progresiju (od rostralnog do kaudalnog dela tela). Tikovi se pojavljuju oko šeste godine života, a potpuna klinička slika razvija se oko jedanaeste godine, kada se dodaju i vokalni tikovi (Bürgin 1993; Lempp 2014; Robertson 2012). Tipično, vokalni tikovi nastupaju nakon motoričkih tikova sa jednostavnijim manifestacijama (čišćenje usta), i u pravilu, dve godine nakon nastanka motoričkih tikova. Dakle, postoji kombinacija motoričkih i vokalnih tikova. Klinička slika obično se pogoršava u adolescenciji i pokazuje trend progresije u odraslom dobu. Povremeno, uz eksplozivne repetitivne vokalizacije, može biti prisutna i ehopraksija (ponavljanje ili imitiranje pokreta druge osobe), kao i koprolalija (nekontrolisano izgovaranje opscenih ili nepristojnih reči i fraza), ali to nije uslov (Mattejat i Schulte-Markwort 2013).
Izvor: Dječja i adolsecenta psihijatrija, Ivan Begovac i saradnici, 2021.
Tekst priredila: Mirjana Marković, psiholog