Adolescenti

Kleptomanija

Kleptomanija je nesposobnost da se osoba odupre impulsu krađe.

Osobe koja imaju kleptomaniju su primorane da ukradu stvari. Često stvari koje kradu su malo ili skoro nimalo vredne i objekti koje oni uzimaju nisu potrebni za ličnu upotrebu ili za neku novčanu razmenu.

Još jedan aspekt kleptomanije je važan a on podrazumeva osećaj napetosti pre krađe i osećanja zadovoljstva, zadovoljenja i/ili olakšanja prilikom krađe. Krađa se ne radi kako bi se izrazio bes ili osveta, ili kao odgovor na obmanu ili halucinaciju, a i ne pripisuje se poremećajima ponašanja, manipulaciji ili antisocijalnom poremećaju ličnosti. Osoba koja ima kleptomaniju, naziva se kleptomanom. Neki kleptomani možda čak i nisu svesni da su počinili krađu sve do kasnije, dok neko ne otrkije ili im ne ukaže na to.

Povremeno kleptoman može ukopati ukradene predmete ili ih prikriveno vratiti. Kada postoji mogućnost hapšenja povodom krađe ( kada ga obezbeđenje gleda uporno), kleptomani obično ne planiraju krađu. Takođe, krađa se vrši bez saradnje sa drugima.

Kleptomanija se razlikuje od trgovinske ili obične krađe, jer prodavci i lopovi uglavnom kradu za novčanu vrednost, ili iz neke druge dobiti i obično pokazuju nameru zato to rade, dok ljudi s kleptomanijom ne moraju nužno da razmišljaju o vrednosti predmeta koje kradu, ili čak i o samoj krađi, sve dok ne osete prisilu da to urade. Obična krađa, za razliku od kleptomanije, je namerna i motivisana  korisnošću predmeta ili njegovom novčanom vrednošću.

Adolescenti tako mogu da ukradu radi izazova, kao čin pobune ili kao neki obred prolaska u novo društvo, recimo. Dijagnoza kleptomanije se ne daje ukoliko nisu prisutne i druge karakteristike kleptomanije. Kleptomanija je retka, dok je obična krađa robe u prodavnicama relativno česta. U takvim slučajevima nije retko da pojedinci mogu simulirati simptome kleptomanije kako bi izbegli krivično gonjenje.

Što se tiče toka kleptomanije ona može imati tri tipična pravca:

  • sporadična kleptomanija sa kratkim epizodama i dugim periodima remisije;
  • epizodična kleptomanija sa dugotrajnim krađama i periodima remisije;
  • i hronična kleptomanija sa određenim stepenom fluktuacije. Poremećaj se može nastaviti godinama, uprkos višestrukim presudama za krađu.

Kleptomanija se javlja u manje od 5% identifikovanih prodavaca. Kleptomanija je češća kod žena nego kod muškaraca. Prosečna starost je oko 35 godina, iako pojedini pojedinci prijavljuju početak kleptomanije sa već pet godina.

 

Stručnjaci još nisu identifikovali uzroke kleptomanije, ali postoje dokazi koji ga povezuju sa abnormalnostima u hemijskom serotoninu u mozgu. Stresori kao što su veliki gubici mogu takođe biti precipitatori kleptomanskog ponašanja. Ljudi sa kleptomanijom često imaju još jedan psihijatrijski poremećaj ili psihološki problem, često poremećaj raspoloženja kao što su depresija i anksioznost ili opsesivno-kompulzivni poremećaj. Poremećaji u ishrani (anoreksija nervosa i bulimija nervoza) i poremećaji zloupotrebe supstanci su česti kod pojedinaca sa kleptomanijom.

 

Reference:
American Psychiatric Association. Dijagnostic and statistical manual of mental disorders. 4th ed. Washington, DC: American Psychiatric Association, 1994.

Autor teksta: Mirjana Marković, psiholog

Centar pruža i usluge online savetovanja putem Skype za decu i roditelje iz unutrašnjosti i inostranstva.

You Might Also Like