Tokom tinejdžerskog perioda mladi postaju mnogo svesniji toga kako ih drugi vide. Često imaju osećaj da postoji „pravilan“ način oblačenja, govora i ponašanja, kao i stvari koje bi trebalo izbegavati kako ne bi ispali smešni ili bili odbijeni od strane vršnjaka. Ovakav pritisak može dovesti do razvoja socijalne anksioznosti. Sama pomisao da drugi ljudi pažljivo posmatraju i procenjuju njihovo ponašanje kod mnoge dece izaziva snažan nemir. Kod neke dece ta briga prerasta u socijalni anksiozni poremećaj — stanje u kome…
anksioznost kod dece
Strahove treba odvojiti od anksioznosti i fobija. Strahovi predstavljaju nešto što se objektivno može posmatrati kao opasno, kao što su nasilni roditelji ili strujno kolo, pa izbegavanje takvih stvari se čini razumnim a reakcija može da bude obojena sa strahom. Sa druge strane ako neki objekat ili situacija nisu objektivno opasni onda se reakcija čini kao neadekvatna i može se nazvati kao anksioznost ili fobija. Deca nekada teško razlikuju stvarno od zamišljenog jer imaju limitirane kognitivne sposobnosti i reaguju anksioznošću…
Disfunkcija senzorne integracije može se pojaviti kao samostalna teškoća ili može biti simptom u sklopu različitih sindroma ili bolesti. Može se manifestovati u slučajevima nedovoljne zrelosti CNS-a usled prevremenog rođenja, kod dece sa smetnjama u motornom razvoju, cerebralne paralize, ADHD-a, dece sa smetnjama u razvoju govora i jezika, smetnjama u učenju, dece sa oštećenjem sluha i intelektualnim teškoćama… U tretman senzorne integracije uključuju se deca sa disfunkcijom i teškoćama senzorne integracije, samoregulacije, poremećaja mišićnog tonusa, smetnjama u finoj i gruboj…
Socijalna fobija se primećuje od ranije kod deteta ili adolescenta. Osoba sa socijalnom fobijom ima strahove u vrlo različitim socijalnim situacijama, a najčešći su strah od kritike i neodobravanja drugih ljudi odnosno druge dece, strah da će ih loše proceniti, da će ispasti glupi, strah i nelagodnost da se jede ili pije pred drugima, da se piše pred drugima, strah od crvenjenja u društvu i slično. Ovi strahovi praćeni su znojenjem, crvenilom, tremorom a nekada i doživljajem prolaznog bola, žarenjem,…
Elektivni ( ili selektivni) mutizam se definiše kao duži prekid govora (ovde se misli na duži od mesec dana) u nekim određenim socijalnim situacijama dok je u nekim drugim situacijama verbalna komunikacija normalna. Poremećaj počinje obično pre 5.godine života a kasnije može da se razvije u socijalnu fobiju. Kod elektivnog mutizma prekid govora se dešava u vrtiću ili školi ( u školi skoro uvek na mlađem školskom uzrastu) u grupi nepoznate dece, u nepoznatim situacijama i u susretu sa nepoznatim…
Anksioznost je fundamentalna ljudska emocija koja je priznata i prepoznata preko pet hiljada godina. U upotrebi je u psihijatriji i psihologiji od kraja 19. veka. Termin „anksioznost” ima svoj koren u latinskim rečima „angere” (stegnuti) i „anxietas” (briga, nespokojstvo). Najpribližnije značenje u našem jeziku je osećanje unutrašnje teskobe, strepnje, zebnje, neodređenog straha praćeno unutrašnjom napetošću i psihomotornim nemirom. Anksioznost je neprijatna emocionalna reakcija, koja može da promeni celokupno čovekovo ponašanje i često je prati somatsko ispoljavanje. Deca obično osećaju uznemirenost…





